English (United Kingdom)

Priče

Borilačke veštine i njihova efikasnost

Intervju Šihana Bernarda Bordasa sa sensei Hacumijem, 34. naslednikom Togakure rju ninđucu tradicije.

Svedoci smo da u sadašnjem vremenu borilačke veštine  postaju sve više statične i tvrde a njihove "Kate"(forme) striktne u izvođenju. Međutim, u realnom sukobu dva borca pobeđuje onaj čiji su pokreti tečniji i prirodniji. Sensei Hacumi, osnivač Buđinkan dođoa pojašnjava ovu temu odgovarajući na pitanja svog učenika Bordasa.

Bordas: U svakodnevnom životu, biti statičan ili krut jeste uobičajeni pokazatelj nedostatka samopoštovanja i samopoverenja. Šta je uzrok tome da su borilačke veštine danas postale tako tvrde i statične? Da li je oduvek bilo tako?


Hacumi: Uglavnom ne. Od početka, borilačke veštine su bile stvorene za realnu upotrebu i kao takve predstavljale su neodvojivi deo života Bušija (ratnika, samuraja). U tom smislu nisu mogle biti uokvirene u nekakve krute sisteme.

Opširnije...
 

Obojeni pojasevi i tradicionalno rangiranje u borilačkim veštinama

Od početka praktikovanja borilačkih veština, uporedo sa praksom, prepliću se mitovi i legende koji se tiču porekla tajni povezanim sa zadobijanjem "Crnog pojasa". Poznata je priča o tome kako je bila uobičajena praksa da početnik svoje izučavanje započne sa belim pojasom. Dalje, kako je vreme odmicalo, pojas bi najpre postao prljav, zatim smeđ i na kraju potpuno crne boje što je ujedno bio i simbol da je učenik postigao majstorstvo. Ova neobična metamorfoza, provlakana kroz folklor međutim nema nikakve veze sa tradicijom borilačkih veština.

U stvarnosti, crni pojas kao znak majstorskog umeća prvi put je upotrebljen na Kodokan institutu za proučavanje Đudoa i za tu se praksu može reći da je stara nešto više od stotinak godina. Dr. Đigoro Kano, predavač i sportski entuzijasta je bio prvi čovek koji je upotrebio crni pojas da bi njime označio "Dan", rang studenata svoje škole osnovane u Tokiju 1882. godine. Crni pojas je dakle, bio rezervisan da bi predstavio majstore od prvog (Shodan) do petog (Godan) nivoa. Crveno-beli pojas je predstavljao nivo od šestog (Rokudan) do osmog (Haćidan), a potpuno crveni pojas mogli su da nose majstori koji bi dostigli deveti (Kudan) i deseti (Đudan) stepen.

Opširnije...
 

Šikin Haramicu Daikomjo

Nakon kraće molitve (Mokuso), okrećemo se ka počasnom mestu zvanom Kamiza ili Kamidana i spajamo dlanove (Gašo). Spajanjem dlanova simbolizujemo Jin i Jang, odnosno In i Jo, na Japanskom jeziku. Spajanjem ove dve suprotnosti nastojimo da ujedinimo principe neba i zemlje, tela i duha, života i smrti. Time sebe podsećamo da su ova dva aspekta prisutna unutar nas samih, ispred prolaznosti rođenja i smrti kao neodvojivi deo naše suštine postojanja.

Zatim izgovaramo: "ŠIKIN HARAMICU DAIKOMJO".

ŠIKIN- Srce ili kako se drukčije zove "Kokoro", ima značenje u 4 aspekta i to su:

Kjoko Kokoro - Srce koje poseduje blistavost i čistotu.

Makoto Kokoro - Srce koje poseduje iskrenost.

Naoki Kokoro - Kao dečje srce, neopterećeno žudnjom i obmanom.

Tadašiki Kokoro - Srce sa osećajem pravednosti

Opširnije...
 

Razgovor sa sensei Takamacuom

Bilo je to jedne večeri kada sam uz pesmu cvrčaka koja se prolamala vazduhom dobio priliku da razgovaram sa sensei Takamacuom. Naša konverzacija je išla sledećim tokom:

Hacumi: Do sada se mnogo diskutovalo o nastanku ninđucua. Da li biste mi rekli nešto više o ovoj temi?

Takamacu: Kao što već znaš, mene je podučavao ujak koji je kao samuraj bio u službi u Iga provinciji (danas Mie provincija). Naučio me je mnogim stvarima i od njega sam dobio kopije njegovih ličnih zapisa. Ono što želim da naglasim, kao najvažnije, je to da smo mi više komunicirali kroz govor tela i uma.

Hacumi: Razumem. To bi otprilike značilo da se suština ninđucua ne može razumeti bez iskustva uma i tela kao glavnih činilaca?

Takamacu: Tačno tako. Oba majstora, Toda, kao i Išitani su takođe o tome razgovarali sa svojim učiteljima. Pomenuću takođe da sam pročitao dosta knjiga koje su davno napisali majstori ninđucua. Čak i u današnje vreme, nikad nisam propuštao priliku da pročitam neku novu knjigu iz ove oblasti. Mnoge od njih ustvari govore o Iga i Koga školama. U njima je objavljeno dosta materijala koji se tiču specifičnosti ovih stilova.

Opširnije...
 

Karate

Napisao: Šihan Bernard Bordas

Tokom prvog putovanja u Japan 1990-te godine radi proučavanja borilačkih veština, već po izlasku iz aviona imao sam kraći razgovor na ovu temu sa službenikom koji je radio na proveri putničkih legitimacija i viza. Razgovor je išao sledećim tokom:

  • Dobar dan. Šta je cilj vaše posete Japanu?
  • Ovde sam da bih studirao Japanske borilačke veštine.
  • Koju borilačku veštinu?
  • Karate.
  • Karate nije borilačka veština. Čak šta više, i ne potiče iz Japana.
  • Pa šta je onda karate?
  • Borilački sport
Opširnije...
 

Login Form

Who's Online

Imamo 1 gost na mreži
MilanSuma2.jpg